2000.

/S Tugom jednostavno treba umeti...
Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola...
I pazi...
Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu...
I onda si gotov...
Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija...
I nikad te više neće zaobići.../


19.10.2010. u 20:09 · Ostavi komentar (2) · Isprintaj · #

Mic Check

Kad mi, k'o naivnu pačetu djeda mraza, crkvu, demokraciju i ine legende, počnu pričati kako život ma jeste on težak, al' ukupno i nije tako loše, šta, ima zlih ljudi i tih ratova, al nije da je sve baš tako crno, izgura sustav nekako.. Najradije bi ih prokreativno uputila nek se jebu maloumni! Što global humanstva doživljava suvremenog čovjeka kao modernu civiliziranost, a zaboravlja uočiti peasanta u loše prikrivenom deja vu pod nosom nam hustlanog rimskog carstva? Život kakav nam se danas nudi jedna je od žešćih i smrtonosnijih obmana što uspijeva funkcionirati neviđeno. Što smo sve gutali, kakve gluposti, koje apsurde, ta i krastavac bi već shvatio! Poražavajuće? Malo je za reći.. Da dođu svemirci smijali bi se. Pa i ja bi. Ne zvuči uvjerljivo? Upali tv. Svijet imaginaran, a temelj svog realnog. I svi taj mit kao znamo, a ipak, logično tome potpuno nesukladno, odobravamo, štoviše obilato tovimo isti prokleti diktat. -Jbg, takav je svijet: Afrika vječito gladna, provodi Azija lijepo svoje djetinjstvo u tvornici, dok mlada miss Amerika ležerno hrče! -Šta, ima se taj neki poredak jer.. jer.. jer jednostavno tako to ide!



Jednostavno?

Ide?




Ide, ide.. u tri pičke materine, kad moram!

Kobili se nado, ćemo i interpunkciju upitnika od neuporabe istrijebiti?




(ps razmišljanje i pokornost međusobno su isključivi pojmovi. ipak smo svijest pakirana u svemir, i to je jebeno. manje je jebeno što baš u to mutno gledamo)

08.09.2010. u 18:00 · Ostavi komentar (0) · Isprintaj · #

1979.

/Zauzmi najudobniji položaj: sjedni, opruži se, skutri se, lezi. Lezi na leđa, na bok, na trbuh. U naslonjač, na divan, na stolicu za ljuljanje, na ležaljku, na tabure. U mrežu sa spavanje, ako imaš mrežu za spavanje. Na krevet, naravno, ili u krevet. Možeš se postaviti i glavačke, u jogi-položaj. S knjigom naopako, razumije se.

Naravno, idealan položaj za čitanje teško je pronaći. Nekad se čitalo stojeći, ispred stalka. Ljudi su bili navikli stajati. Tako su se odmarali kad bi bili umorni od jahanja. Nikome nije padalo na pamet da čita na konju; a tebi se sada čini privlačnom ideja da čitaš jašući, naslonivši knjigu na konjsku grivu, ili čak objesivši je konju o uši s pomoću osobitog hama. S nogama u stremenima svakako bi bilo ugodno čitati; držati stopala na povišenom mjestu - prvi je uvjet za užitak u čitanju.

Dobro, što čekaš? Opruži noge, nasloni stopala na jastuk, na dva jastuka, na priručje divana, na naslon stolice, na stolić za čaj, na pisaći stol, na klavir, na globus. Izuj se, ponajprije. To jest ako želiš držati stopala podignuta, ako ne, opet se obuj. Nemoj sad stajati tako, s cipelama u jednoj ruci i Knjigom u drugoj.

Namjesti svjetlo tako da ti ne zamara vid. Učini to sada, jer kad se zadubiš u čitanje, neće ti se više dati da prekidaš. Pazi da ti stranica ne ostane u sjeni, sa zgusnutim crnim slovima na sivoj podlozi, jednoličnim poput čopora miševa; ali nastoj da ti u stranicu ne udara ni prejako svjetlo i da se ne odbija od okrutne bjeline papira izgrizujući sjene slova, kao o podne negdje na jugu. Nastoj da sad preduhitriš sve ono što bi te moglo prisiliti da prekineš čitanje. Cigarete nadohvat ruke, ako pušiš, pepeljara. Što još? Moraš piškiti? Sam znaš najbolje./

05.09.2010. u 14:56 · Ostavi komentar (0) · Isprintaj · #

Take A Walk On The Wild Side

To Infinity and Beyond

Stvoreno za odšrkinut um, jak želudac i svemirsko srce! Slobodno, slobodno, zakoračite u suludi kozmos apstraktnih beskonačnosti, naivno vjerujte naizgled hladnoj logici, poanta je, odvažit ću se reći, razumjeti uvjetna načela najbizarnije od svih nam poznatih zakonitosti prirode. Riječ je dakako o matematici. Ono što film plemenito na kraju prilijepi zapravo je zdrava pljuska učmalom nam kolektivnom promišljanju, ono malo što nam se eto još tu i tamo zalomi. Carpe diem. Ioanko će se isti i nikad više neće beskonačno puta potpuno jednak i različit ponoviti. Vjerojatno ne nužno, ali možda vjerojatno.


(ps mozak mišić)

04.09.2010. u 21:15 · Ostavi komentar (0) · Isprintaj · #